Praksa ljetnjeg školskog raspusta počela je početkom 1900-ih. Doktori su mislili da je djeci potrebno odmaranje od dugog sjedenja u učionici, za koju su vjerovali da ih čini fizički slabim. Jedna od teorija jeste da je ljeto bilo pravo vrijeme da se đaci oslobode nastave jer su učionice postale zagušljive; i zato što kao i sada, kada vrućina poraste, oni koji mogu sebi da priušte, odlaze na odmore na mjesta sa svježijom klimom.
Davno su prošla vremena kada su djeca imala tri mjeseca potpune slobode od školskog rada. Poslednjih godina, neke škole su počele da dodjeljuju sve više i više ljetnjih domaćih zadataka kao odgovor na istraživanja koje pokazuju da djeca prvi dio nove školske godine provedu u ponovnom proučavanju onoga što su zaboravili tokom ljetnjeg odmora. Međutim, „ljetnji odliv mozgova“ ostaje tema koja se žestoko raspravlja među roditeljima i nastavnicima. Postavlja se pitanje oko toga da li bi trebalo zadržati radne sveske i izdvojiti novac za ljetnje kampove pod vođstvom akademske zajednice kako bi se pomoglo djeci da ostanu oštroumniji – ili dati djeci neko zasluženo slobodno vrijeme nakon napornog rada devet mjeseci.
Važno je razumjeti akademski gubitak koji se dešava dok djeca nisu u školi. Iako neproporcionalno pogađa djecu sa nižim primanjima koji imaju nejednak pristup obrazovnim mogućnostima tokom ljetnjih meseci (American Sociological Review 72, 2007), sva djeca, bez obzira na ekonomski status, gube oko dva mjeseca ekvivalencije u matematičkim vještinama dok su među razredima. Mnogo gubitaka ima veze sa onim što djeca rade tokom ljetnje pauze. Kao što nivo fizičke spremnosti i ishrana trpe zbog promjena u strukturi i rutini, to uključuje i akademske vještine.
Međutim, ne treba zanemarivati i učenje koje se dešava van učionice jer su djeca sposobna i mogu da uče takođe- na različitim mjestima, u različitim prostorima i na različite načine nego tokom školske godine.
Brojne studije pokazuju važnost nestrukturisane igre. Ona ne samo da pozitivno utiče na razvoj jezika i gradi društvene i fizičke vještine, već predviđa i akademski uspjeh i mentalno zdravlje. Djeca razvijaju sposobnost razmišljanja za sebe, kontrolišu svoje impulse i emocije, organizuju zadatke, rešavaju probleme i uče iz svojih iskustava i grešaka. Tokom školske godine postoji pad nestrukturisane igre i nedostatak mogućnosti i vremena za njeno sprovođenje usled sadržaja koji škola nameće kao i obaveza i vannastavnih mogućnosti koje roditelji organizuju, tako da ljeto predstavlja idealno vrijeme da se nadoknadi. Učešće na kampovima, naročito onima koji nude uzbudljive mogućnosti za učenje – kao što su digitalne medijske tehnologije ili kompjutersko programiranje, mogu biti zabavni, a ujedno koristiti za “oštrenje” matematičkih vještina.
Odmor sa djecom je izuzetno važan jer omogućava djeci da razvijaju vidike, da ostanu angažovani i uče (sa velikim elementom zabave).
Više o razlozima zašto su putovanja sa djecom važna možete pronaći na linku:
https://mamadisrupt.com/why-travel-is-an-important-part-of-your-childs-development/
